Ponekad se zaista zadivim misterijem života! Kako me moja Duša dovela do toga sto radim – terapija zvukom. I to baš mene, koja imam oštećen sluh!
Životna inteligencija je puno veća nego što možemo pretpostaviti. Zbog nedostatka sluha sam razvila osobine čiju važnost tek sada uviđam. Bila sam uvjerena da to ima svatko.
Ponovo mi se pokazalo da to nije slučaj i da se ta osobina treba vježbati. Ovih godina mi se pružila prilika da povežem znanja iz sadašnjeg terapijskog rada i svoje prve struke – inžinjer matematike pa držim instrukcije iz navedenog predmeta na malo drugačiji način. Vrlo često, osim vježbanja zadataka, pričam sa svojim malim klijentima. Žale mi se da nemaju s kim razgovarati, da ih nitko ne sluša. Nitko ih ne doživljava. Profesorima je cilj obraditi gradivo, a roditelji su u svojim problemima, svojim unutarnjim dijalozima kako bi i što trebalo, moralo..
Na zvučnim kupkama i masažama koje radim, dobijam vrlo zanimljive povratne informacije. Zvuk koji je jednom klijentu predivan, drugom stvara odbojnost. Zašto? Jer ga podsjeća na nešto što mu nije ugodno. Npr. podsjeća ga na morske valove, na nekontroliranu silu prirode, na promjenjivost života. Koja predivna poruka ako smo spremni čuti! Najviše čega se ego boji je promjena. Radije ostajemo u sigurnoj luci svog nezadovoljavajućeg života, nego da probamo isploviti i vidjeti koje ljepote nam daje otvoreno more. Nalazimo razna opravdanja, nije vrijeme sada, nemam uvjeta za to, pa i nije mi bas tako loše. I tako ne čujemo sami sebe, ne čujemo poruke naše Duše. Ne slušamo druge ljude i žalimo se kako nitko nas ne čuje. Uspješnost komunikacije se gleda kako smo mi prezentirali nešto što želimo a ne što je druga strana povratno rekla.
Jedna klijentica mi je rekla da ju je uvijek strah onog prvog zvuka. Što će se dogoditi poslije udarca batićem? Kao da je znala da je upravo u tome i poanta terapije drevnim instrumentima. Ta nepredvidivost, zbunjivanje naše uobičajene „ako.. tada.. inače..“ (if… then..else) logike.
To me podsjetilo na moje vježbe u Suvagu. Svaki put kad bih dobila novi slušni aparat, zvukovi bi bili drugačiji. Pas je lajao na neki drugi način, vrata su škripala drugačije , opet je sve postajalo nepoznato. I tada bih dobila upute da se svaki dan određeno vrijeme koncentriram na zvukove oko sebe i trudim se razaznati čemu koji zvuk pripada. Kao kad slušate orkestar i razaznajete violinu, udaraljke, klavir. U komunikaciji s drugim ljudima, morala sam pratiti odakle zvuk dolazi, u kom smjeru trebam obratiti pažnju. Tako sam se naučila davati prioritete određenim zvukovima, pratiti govor tijela, fine nijanse promjena glasa, boje kože, pokrete.
Ovu vježbu možete raditi sa svim osobama s kojima stupate u komunikaciju jer svaka ima jedinstven zvuk. I kada se zaista posvetite tome, kada ste zaista prisutni, možete ostvariti kvalitetniju komunikaciju nego ikada. Možete čuti puno informacija o samima sebi. Svaka osoba s kojom stupamo u komunikaciju je naš učitelj. Omogućuje nam da rastemo i razvijamo se. Kada ste u prirodi, posvetite se slušanju zvukova raznih životinja, žubora potoka, šuma lišća, kao da ih upravo sada prvi put čujete. Redovitim vježbanjem moći ćemo čuti poruke naše vlastite intuicije. Znat ćemo razabrati glas unutarnjeg vodiča i glas lažne osobnosti. I tada više neće biti tako teško znati što želimo. Neće više biti teško komunicirati s drugim ljudima, jer najvažnije od svega je upravo naša prisutnost, naše umijeće slušanja!