Proljeće je vrijeme buđenja prirode i svekolikih promjena. Putujući ovih dana diljem Hrvatske, promatrala sam prirodu oko sebe i veselila se svakom novom cvijetu, propupalom grmu. Priroda jednostavno ne stoji, ona nema aparat u glavi kao čovjek da razmišlja hoće li promjenu napraviti danas ili za deset dana.
Poljoprivrednici su izašli na polja. Priprema se zemlja i sadi se sjemenje koje će proklijati u pravu biljku. Najbitnija stavka je priprema za sadnju. Pravilnom obradom tla, gnojidbom i njegom mogu se postići zadovoljavajući rezultati.
I mi smo svoji vlastiti poljoprivrednici. Priroda nam je divno ogledalo što trebamo činiti. Ovo vrijeme nas podržava u našem vlastitom buđenju i promjeni unutar nas samih.
Još je mjesec dana do Uskrsa i mnogi su se posvetili čišćenju stanova, postu, detoksikaciji tijela. A što je s našim umom? Kako je unutra tako je i vani, da li čistimo sebe iznutra? Bez povremene detoksikacije uma, sa starim ograničavajućim uvjerenjima, ne može se desiti nešto novo u životu. Ne možemo krenuti naprijed. Potrebna je temeljita revizija poslovnih i privatnih odnosa, sagledavanja svakog od njih što nam pruža. Taj proces nije jednostavan, često dosta toga pospremimo pod tepih jer nas je strah promjene, strah od nepoznatog. No dok ne napravimo inventuru starog, ne može doći novo.
Naše vlastito promatranje i pospremanje vrlo je slično pospremanju našeg životnog prostora.
Čišćenje auta neki dan me podsjetilo na tu činjenicu. Oslobodila sam se nekih starih stvari koje su bile u pretincima i koje su „kao potrebne“, stari cd-ovi , papirići, čak i slike. Kao da sam dobila novi auto!
Neka vam sljedeća analogija posluži kao meditativna vježba čišćenja vlastitog uma. Zamislite vaš um kao ormar. Kako bi htjeli da on izgleda?
Zadatak je da odložimo zimsku garderobu i pripremimo ljetnu.
Naš ormar ima jako puno pretinaca i stvari koje se moraju presložiti. Dođimo ispred našeg ormara i primimo se posla. Prva stvar koja će se vjerojatno dogoditi je da ćemo sjesti ispred njega ne znajući od kuda bi počeli. Pojavit će se otpor i um će nam reći da je najbolje da odustanemo, da ćemo to sutra. Pustimo si neku ugodnu glazbu. Duboko udahnimo nekoliko puta i obećajmo sami sebi da si nećemo zadavati prevelike zadatke.
Počnimo npr sa majicama. Da li nam odgovaraju stare ljetne majice? Kako smo sada s njima? Nekoć prekrasna majica, u koju smo bili zaljubljeni, više nam ne stoji dobro. Prisjetimo se koliko nam je puta bilo teško riješiti se starog odjevnog predmeta, samo zato što nam je nekad dobro stajao. Bez obzira na sadašnje modne trendove, upitajmo se da li je ta majica odradila svoju svrhu ili nas još veseli obući ju? Kako se vidimo u njoj? Da li nam odgovara uz ostalu garderobu?
Kako ju osjećamo? Što se promijenilo u odnosu na prošlu godinu? Koja nam sjećanja naviru? Da li kad ju obučemo, krećemo puni poleta u dan ili nas nešto vuče prema dole? Dopustimo da nas prožmu osjećaji i da ih otpustimo.
Ako smo odlučili da je odbacimo, zahvalimo se trenucima koje smo proveli u toj majici i lekcijama koje smo naučili. Ako nam ta majica još uvijek dobro stoji, i osjećamo se ugodno u njoj, lijepa nam je kada se vidimo u ogledalu, s ljubavlju je uredno pospremimo u ormar.
I tako komad po komad odjevnih predmeta iznosimo na svjetlo dana i ponovimo proces. Čitavo smo vrijeme opušteni i puni povjerenja da ćemo donijeti pravu odluku.
Nakon što smo završili pospremanje, pohvalimo sami sebe za obavljeni posao i ostanimo sjediti u tišini. Neka nas svakim udahom obuzme nova energija. Mi smo spremni za nove životne izazove, napravili smo svoju mentalnu detoksikaciju.
Neka nam ovo „pospremanje ormara“ postane redovita praksa. Svaki dan se vježbajmo postati promatrači vlastitih pretinaca u svojoj glavi. Pogledajmo što to trebamo otpustiti a što nam je korisno za nositi dalje u životu.
Nevezivanje nas oslobađa i daje prostor za novo. Samo naša vlastita promjena može donijeti promjene u naš život. Kada odbacimo zastarjele predmete, misli, emocije, tada se može uživati u novom, događa se deidentifikacija, odbacuju se slojevi ega, povezujemo se sa sobom unutra, postajemo fleksibilniji prema životu i sposobni smo odgovoriti a ne reagirati na situaciju koja nam se upravo dešava.