Zvuk – terapija za dušu i tijelo

Kako se opustiti – gotovo je najčešće pitanje današnjice. Kako doživjeti onu duboku relaksaciju i mir, kada svi problemi izgledaju rješivi i svi ciljevi ostvarivi.
Rješenje je jednostavnije nego što mislite- isprobajte vibracijsko iscjeljivanje zvukom.

Terapija se može izvoditi na grupnoj ili individualnoj razini ovisno o Vašim željama. Ukoliko izaberete grupni tretman, bit ćete smješteni na prostirku u ležećem položaju, s jastukom ispod glave i umotani u dekicu. Ovakve seanse se obično odvijaju u manjim grupama i počinju s vođenom meditacijom uz ugodan miris eteričnih ulja koji doprinosi dodatnom opuštanju. Nakon prvih tonova imate doživljaj da se kupate u zvuku pa otuda naziv tretmana – zvučna kupka.

Individualni tretman se odvija na stolu za masažu, s tom razlikom da se ovdje radi o masaži zvukom. Njemački fizičar Peter Hess osmislio je ovu vibrotaktilnu metodu tako da terapeut  polaže zdjele na odjeveno tijelo i njihove nježne vibracije Vas uvode u duboko stanje opuštanja i djeluju na fizičkoj, mentalnoj i emotivnoj razini.

Što god izabrali nećete pogriješiti. Kada doživite harmonične vibracije drevnih instrumenata – nestaju vrijeme i prostor, postoji SADA i lebdenje u zvučnom oblaku. Misli se usporavaju, svjesni ste ih, ali gledate na sve iz neke druge perspektive, osjećate kako su mozak i srce ujedinjeni i koherentni. Tada ste zaista u drugom stanju svijesti, kao pred spavanje, svega ste svjesni a imate dojam da sanjate.
Gong i zvučne zdjele su instrumenti neke druge vibracije, povijesni podaci kažu da su se primjenjivali još u vrijeme starih civilizacija. Izrađuju se u stanju meditacije kovanjem ili lijevanjem nekoliko vrsta metala, koji prenose vibracije planeta. Kao i planete, svaki organ ljudskog tijela ima svoju frekvenciju, svoj zvuk. Ako postoji neka smetnja ili blokada u fizičkom ili energetskom smislu, taj zvuk je poput loše usklađenog instrumenta. Terapijskom zvučnom masažom ili kupkom, Vaše tijelo se usklađuje sa stanjem tihe sreće.
Voda u tijelu stvara pravilne geometrijske strukture kakve možemo vidjeti u strukturama kristala. Mijenja se struktura stanice, DNK se čisti od energetskog otpada čime se uspostavlja podloga za stanje potpunog mentalnog i psihičkog zdravlja. Moždani valovi su usklađeniji, balansira se lijeva i desna polutka mozga, događa se preslagivanje, odnosno memorija se oslobađa beskorisnih informacija i povećava se kapacitet mozga za primanje novih. To omogućava bolju koncentraciju i fokus pri učenju ili pamćenju informacija pri upravljanju projektima, organizaciji posla, vođenju sastanaka i sl. Dešava se da nam dođu nove kreativne ideje i vizije, koje nismo mogli prije niti zamisliti.
Vaša uobičajena nervoza i potištenost nastala zbog prevelike količine misli nestaje, jer ste smireniji i opušteniji pa se vraća motivacija i osjećaj sreće čak i kod depresivnih osoba. Iscjeljuju se stara neugodna emotivna sjećanja ( poput prekida veze s voljenom osobom) do fizičkih boli koje je tijelo zapamtilo tijekom nesreće, operacije, vađenja zuba i sl. Mijenjajući sebe, mijenjate i svoju okolinu, poslovnu ili privatnu.
Ukoliko patite od velikog stresa izazvanog današnjim stilom života i modernom tenologijom, muče Vas nesanice, anksioznost, depresija, problemi s koncentracijom,  zaboravljivost, manjak energije ili se ne možete opustiti koliko god vježbali i meditativnih tehnika isprobali, javite se.

Umijeće slušanja

Ponekad se zaista zadivim misterijem života! Kako me moja Duša dovela do toga sto radim – terapija zvukom. I to baš mene, koja imam oštećen sluh!

Životna inteligencija je puno veća nego što možemo pretpostaviti. Zbog nedostatka sluha sam razvila osobine čiju važnost tek sada uviđam. Bila sam uvjerena da to ima svatko.

Ponovo mi se pokazalo da to nije slučaj i da se ta osobina treba vježbati. Ovih godina mi se pružila prilika da povežem znanja iz sadašnjeg terapijskog rada i svoje prve struke – inžinjer matematike pa držim instrukcije iz navedenog predmeta na malo drugačiji način. Vrlo često, osim vježbanja zadataka, pričam sa svojim malim klijentima. Žale mi se da nemaju s kim razgovarati, da ih nitko ne sluša. Nitko ih ne doživljava. Profesorima je cilj obraditi gradivo, a roditelji su u svojim problemima, svojim unutarnjim dijalozima kako bi i što trebalo, moralo..

Na zvučnim kupkama i masažama koje radim, dobijam vrlo zanimljive povratne informacije.  Zvuk koji je jednom klijentu predivan, drugom stvara odbojnost. Zašto? Jer ga podsjeća na nešto što mu nije ugodno. Npr. podsjeća ga na morske valove, na nekontroliranu silu prirode, na promjenjivost života. Koja predivna poruka ako smo spremni čuti!  Najviše čega se ego boji je promjena. Radije ostajemo u sigurnoj luci svog nezadovoljavajućeg života, nego da probamo isploviti  i vidjeti koje ljepote nam daje otvoreno more. Nalazimo razna opravdanja, nije vrijeme sada, nemam uvjeta za to, pa i nije mi bas tako loše. I tako ne čujemo sami sebe, ne čujemo poruke naše Duše. Ne slušamo druge ljude i žalimo se kako nitko nas ne čuje. Uspješnost komunikacije se gleda kako smo mi prezentirali nešto što želimo a ne što je druga strana  povratno rekla.

Jedna klijentica mi je rekla da ju je uvijek strah onog prvog zvuka. Što će se dogoditi poslije udarca batićem? Kao da je znala da je upravo u tome i poanta terapije drevnim instrumentima. Ta nepredvidivost, zbunjivanje naše uobičajene „ako.. tada.. inače..“ (if… then..else) logike.

To me podsjetilo na moje vježbe u Suvagu. Svaki put kad bih dobila novi slušni aparat, zvukovi bi bili drugačiji. Pas je lajao na neki drugi način, vrata su škripala drugačije , opet je sve postajalo nepoznato. I tada bih dobila upute da se svaki dan određeno vrijeme koncentriram na zvukove oko sebe i trudim se razaznati čemu koji zvuk pripada. Kao kad slušate orkestar  i razaznajete violinu, udaraljke, klavir. U komunikaciji s drugim ljudima, morala sam pratiti odakle zvuk dolazi, u kom smjeru trebam obratiti pažnju. Tako sam se naučila davati prioritete određenim zvukovima, pratiti govor tijela, fine nijanse promjena glasa, boje kože, pokrete.

Ovu vježbu možete raditi sa svim osobama s kojima stupate u komunikaciju jer svaka ima jedinstven zvuk. I kada se zaista posvetite tome, kada ste zaista prisutni, možete ostvariti kvalitetniju komunikaciju nego ikada. Možete čuti puno informacija o samima sebi. Svaka osoba s kojom stupamo u komunikaciju je naš učitelj. Omogućuje nam da rastemo i razvijamo se. Kada ste u prirodi, posvetite se slušanju zvukova raznih životinja, žubora potoka, šuma lišća, kao da ih upravo sada prvi put čujete. Redovitim vježbanjem moći ćemo čuti poruke naše vlastite intuicije. Znat ćemo razabrati glas unutarnjeg vodiča i glas lažne osobnosti. I tada više neće biti tako teško znati što želimo. Neće više biti teško komunicirati s drugim ljudima, jer najvažnije od svega je upravo naša prisutnost, naše umijeće slušanja!

 

Smetlar ili bogataš

Od ranog djetinjstva, tako reći otkad sam počela malo doživljavati svijet oko sebe, slušala sam priče kako nema novaca i kako je teško. U toj neimaštini gradile su se kuće i mijenjala auta, staro za novo, kako je to nekad bilo i nije mi nikako bilo jasno kako se  to sve izgradilo i kupilo. Da, bili su tu neki redovi za kavu i štednja struje, ali sve u svemu bilo je za hranu, za „escajge“ i „špajc servise“. Kada je završio rat, opet je bilo teško, plaće su bile mizerne.. Oni koji su imali, govorili su, sad imamo ali tko zna što će biti za koji dan, jer podrazumijeva se da će poći po zlu.. Sada kada sam odrasla slušam opet istu priču, kriza je i nema se, ne znamo kako ćemo preživjeti. Kada bi krediti bili barem kao nekad za vrijeme socijalizma kada su se zadnje rate plaćale koliko i kutija cigareta! Čekaj malo, jesam li ja onda KRIVO čula, pa tada je bilo TEŠKO!

I uvijek je teško i ne može se.. Jedva dišemo. Na globalnom nivou svako malo  izlaze prljavštine iz ekonomskih i političkih sfera,  ma ja se zaista pitam tko to upravlja našim glavama.

Tisuću puta u životu mi se potvrdilo kad vjerujem da ne mogu i nemam, zaista se to i manifestira. Ali isto tako i obratno, kada vjerujem da mogu, to se i desi. Ako je tako teško živjeti, u čemu je uopće smisao života?! To me podsjeća na priču o smetlaru i poduzetniku. Jedne večeri, kako kaže priča, piju poduzetnik i skupljač smeća. Kako to obično biva,  počeli su pričati svoje životne priče i, naravno, poduzetnika je zanimalo kako smetlar živi. U priči otkrije kako smetlari imaju svatko svoje područje djelovanja, svoj teritorij, svoje kante iz kojih izabiru predmete koji donekle valjaju. I poduzetnik se sjeti jednog svog prijatelja koji traži čuvara zgrade i nudi za obavljanje posla stan i hranu te isto ispriča smetlaru. Umjesto da se zahvali na ponuđenoj prilici, smetlar se naljuti i kaže: „Nosi se kvragu ti i tvoje priče, samo želiš da zauzmeš moju kantu!“

Kada pogledam onu drugu stranu, priče milijunaša, nijedan od njih nije uspio odmah, svi su imali nekoliko pokušaja i čak bankrota i jedino što im je pomoglo je upornost, hrabrost i povjerenje u sebe.

A što kaže fizika, definicija iz osnovne škole: „Energija ne nestaje, ona se samo transformira iz jednog oblika u drugi.“ Kako onda nema novaca? Svaki zaposlenik za svoju kreativnu energiju dobiva financijsku, a zatim tom financijskom energijom plaća usluge, hranu i sl. Znači, kružni tok postoji. Pitamo li bogataše kako razmišljaju o novcu, kažu da uopće nemaju pitanja, znaju da će uvijek doći, oni se bave stvaranjem i trošenjem. Dozvoljavaju kružni tok, kao kružni tok vode u prirodi, malo je u oblacima, malo je pod zemljom pa je ne vidimo, malo je u oceanu ili rijekama, ali vjerujemo da voda postoji, da je tu. Zašto ne vjerujemo da novac postoji? Jesmo li krivi što pijemo vodu? Zašto smo onda krivi što trošimo novac.?

Kao da nesto ne „štima“.. Logično zaključivanje daje implikaciju da mi sami sebi svojim mislima blokiramo pritjecanje novaca. Potreba za novcem generira još više potrebe, misli da novaca nema, čini da ih stvarno nema. Generira se strah, nevjerica u samog sebe i problemi postaju veći od nas. Umjesto da preuzimamo krivnju što nam je novac potreban za ostvarenje različitih želja i potreba, preuzmimo odgovornost za njegovo kreiranje! Kako kaže majstor Miyagi u filmu Karate Kid: „Smiješ izgubiti od protivnika ali ne i od straha!“

Za vrijeme terapije zvukom, svojim klijentima kažem da postave namjeru ili cilj te zvučne kupke ili masaže. Zajedno svjedočimo njihovom ostvarivanju.

Hoćemo li ostvarivati misli smetlara ili bogataša? Hoćemo li pomicati svoje granice i povjerovati u snagu svoje kreativne energije i u to da smo mi ti koji možemo kreirati svoj život u obilju? Mi smo ti koji donosimo odluke. Mi smo ti koji možemo biti usmjereni na rješenja a ne na probleme.

Slušajmo srcem

Kada razmišljam o svom djetinjstvu najljepši trenuci kojih se sjećam povezani su uz muziku i pjesmu.

Tada se okupljala cijela obitelj sa svih strana svijeta, zaboravljale su se sve teškoće, bilo je bitno da smo zajedno.

Ta navika je ostala i dalje, često sam govorila da sam kao berači pamuka nekada, pjesmom liječim tugu. Voljela sam okupljati ljude oko sebe, što nas je više to bolje. Ako bi još netko iz društva znao nešto svirati, predivno!

S vremenom mi je sluh sve više odlazio i ja sam bila sve nesretnija, jer se sve više zvukova iz moje okoline gubilo. Nisam mogla odmah prepoznati da li je pjesma na engleskom ili na hrvatskom. Sve se miješalo. Jedne godine više nisam čula cvrčke, druge godine ptičice u proljeće.. Razgovor na mobitel postajao je sve teži.. Kada bih skinula slušne aparate, počinjala je apsolutna tišina. S druge strane u firmi u kojoj sam radila, stalno bi me utišavali, govorili da sam preglasna, čak i kad sam se smijala. Krivila sam život, smatrala da je nepravedan prema meni. Osjećala sam gušenje moje energije, kao da sam previše. Kada bih objašnjavala da nemam osjećaj kada sam preglasna/pretiha, nisu me „čuli“. Kao da vrištim iz punih pluća gomili ljudi, a glas ne izlazi van.

Dok jednog dana nisam čula gong. Tada sam znala što mi je nedostajalo. Prvi zvuk, odnosno prva vibracija, odvela me kući, meni unutra. Shvatila sam riječi svog učitelja koja je moja prednost, čime treba slušati, ne ušima već srcem. A isto tako, kao da je jedno drugo srce mene čulo.

Osjećala sam se kao da sam u bazenu zvuka. Na vrlo jednostavan i lagan način dobila sam jaku energetsku podršku koja je čistila moje stanice od svih mojih tuga, boli, nevolja,.. Svakim udarcem u gong, vraćala se moja moć. Kao da je s druge strane postojao netko.. Netko tko podsjeća na moju unutarnju snagu. Povećavala se moja kreativnost, odjednom je stizalo more ideja o tome što bih željela raditi i kako bih željela živjeti. Počela sam to i ostvarivati.

Paralelno osvještavala sam svoje sabotirajuće misli i strahove zbog kojih nisam ostvarivala neke svoje želje, koje sam uz pomoć zvuka otpuštala iz svojih stanica. Otpuštala sam i sjećanja na minule operacije, na traume i povrede koje sam držala u svom tijelu.

Što se više tijelo energetski čistilo, a isto tako i um od negativnih misli to su se moja tadašnja situacija i ljudi oko mene mijenjali. Bilo je sve manje onih koji me ne podržavaju na mom putu, neki novi ljudi su dolazili u moj život, počela sam raditi stvari koje nisam ni sanjala da mogu.

Kad čitam nevjerojatne priče drugih ljudi, moja priča mi se čini sasvim normalna. Zašto netko s oštećenim sluhom ne bi svirao gong, zašto ne bi vodio radionice? Ne čini mi se to kao nikakvo čudo, čini mi se samo kao potvrda pretpostavke da ako netko nešto može, svatko to može.

Kad sviram kupke, osjećam kako svi mi sudjelujemo u sviranju, kupka je svaki put drugačija, jer sudjeluju i drugi ljudi sa svojim energijama, svi mi sviramo zajedno, stvaramo zajedničko energetsko polje.

A to polje, postoji i u životu samom, svatko od nas ga stvara, hoće li biti svijetlo ili tamno ovisi o nama samima, zar ne?

Kreacija zvukom

Sjećam se, prije par godina , na gong kupku je došla Irena. Odmah sam ju zamijetila, zgodna žena, vrlo sređena, ugodnog glasa, uredno posložena, baš sve na svom mjestu. Odjeća skladnih boja, ništa previše istaknuto, elegantno, prava dama.

Nakon kupke me je došla nešto nasamo pitati pa sam joj prezentirala kako izgleda individualna terapija –Peter Hess zvučna masaža. Tada je krenulo. Odjednom suze klize jedna za drugom. Irena se beskrajno čudila kako se to dogodilo, jer ona od svog djetinjstva nije plakala. Ispričavala se što mi oduzima vrijeme a ja sam joj rekla da ne brine, da je to sve jako dobro i da pusti van sve što je godinama potiskivala u sebi jer zvuk pomaže da izađe na površinu ono što nije u skladu s nama. Irena je bila žena iz obitelji s puno djece, potpuno zanemarivana od strane oca jer je bila jedna od mlađe djece u obitelji. Osnovna misija joj je bila da se pobrine da svi budu dobro, jer je jedino tada ona mogla biti dobro, odnosno u miru sa sobom.

Počela je redovito dolaziti na gong kupke, i bilo joj je svaki put odlično i inspirativno osim ako bih upotrijebila instrument koji imitira zvuk morskih valova. Taj zvuk joj nikako nije odgovarao. Pozvala sam je na individualnu terapiju, gdje smo otkrile razlog zašto ne voli taj zvuk. „ Ne talasaj“ je bila njena životna parola. Živjela je u nezadovoljavajućem braku gdje ju suprug uopće nije doživljavao kao osobu a kamoli pitao za njene želje, osjećala se nerealizirano u pogledu posla, a sve je to trpila radi uvjerenja da ne zaslužuje bolje, da je brak svetinja, da djeca moraju imati oca itd. Došla je nekoliko puta na savjetovanje i individualne terapije zvukom gdje smo radile na njenim traumama iz djetinjstva, na rješavanju uvjerenja koja je pokupila putem a nije ih revidirala. Dogodila se prekrasna transformacija!

Irena je odlučila prekinuti nezadovoljavajući odnos iako joj je on značio neku vrstu financijske sigurnosti, odlučila se zauzeti za sebe u svim odnosima gdje to prije nije mogla. Promijenila se njena energija, počela je blistati, postala je čvršća i sigurnija. Čudila se da su se nakon razvoda sve stvari počele slagati same od sebe. Počela je raditi i dodatni posao, na kom ju neizmjerno cijene, ali najvažnije od svega, počela se svaki dan pitati- što Irena želi, kako ona može biti sretna!

Prepoznajete li i Vi u sebi komadić Irene? Želite li napraviti promjenu u nekom dijelu svog života? Ili ste bez energije i pomalo depresivni? Osjećate li da Vam treba podrška za korak naprijed?

Ukoliko da, javite se na kontakt i rezervirajte svoj termin.

Kako volimo?

Partnerski odnosi su neiscrpna i gotovo svima najzanimljivija tema. Oko nje se vrte različiti spletovi emocija, razmišljanja i stavova. Postoje razne radionice i seminari, ispisane knjige, ali kao da to još uvijek nije dovoljno. I neće biti! Sve dok ne preuzmemo odgovornost za svoj život, za samog sebe i ne napravimo reviziju svojih davno stečenih stavova o ljubavi.

Gledajući brak svojih roditelja i brakove u bližoj okolini, dijete slika svoju sliku. Ono već tada slaže boje i pejzaže i bira okvir u kojem će ta slika visjeti na zidu. Radi se popis osobina idealnog partnera i čitav je pogled usmjeren na van, na onog drugog. Naravno, podrazumijeva se da i onaj drugi ima takvu istu sliku ljubavi, pa iz toga dolaze najčešći nesporazumi u odnosima.

Znanstvena istraživanja na tu temu pokazala su da dijete do svoje desete godine već odabire sliku svog idealnog partnerskog odnosa čije su karakteristike grupirane u čak šest ljubavnih stilova (psiholog John Lee, 1973). Kao što komuniciramo na različite načine tako i volimo na različite načine. Nijedan nije bolji ni lošiji, oni su samo naša ekspresija u području zvanom ljubav. Kada radite svoju unutarnju reviziju, možda će Vam pomoći ta podjela i moći ćete lakše doći do ograničavajućih uvjerenja koja Vas muče i zbog kojih imate problema u odnosima.

Ovih šest ljubavnih stilova podijeljeno je na način da postoje tri primarna i tri sekundarna stila, odnosno sekundarni stilovi su izvedenice prva tri. Svim stilovima su nadjenute grčke imenice i dodijeljene boje pa je ova podjela nazvana i Boje ljubavi. Primarni stilovi su erosstorge i ludus.

  1. Eros – romantična strastvena ljubav na prvi pogled, često prikazivana u holivudskim filmovima i bajkama; vrlo brzo žele svakodnevni kontakt s partnerom, žele stvoriti seksualno i emotivno zadovoljstvo, žele podijeliti sve s partnerom i znati sve o partneru, žele fizički kontakt i bliskost, brak je nešto poput dugog medenog mjeseca, partner se idealizira pa zbog toga svaka njegova kritika proizvodi intenzivnu bol; prednost ovakve ljubavi je sentimentalnost a nedostatak život u svijetu mašte. Primjeri filmova koji prikazuju ovakvu vrstu ljubavi su Romeo i Julija, Titanic.
  2. Storge – obiteljska ljubav koja se gradi iz prijateljskog odnosa i sličnih interesa, vjerojatnost vrlo dugačke veze jer se bazira na uvjerenju da je prijateljstvo vječno i nerazrušivo dok partnerske veze to nisu; zahtijeva se odanost, odgovornost, dužnosti i prava, zasniva se na poštovanju, povjerenju i uznajamnom prijateljstvu, reakcija na kritiku partnera je konstruktivno rješavanje problema, ukoliko dođe do prekida dolazi do osjećaja gubitka i praznine iako prijateljstvo ponekad ostaje i nakon raspada veze.
  3. Ludus – ljubav je igra u kojoj se osvaja što je moguće više partnera, ponekad i u isto vrijeme (veze su često vrlo kratke), bitna je trenutna zabava i uzbuđenje i nema previše otvaranja kako bi se ostvarila prednost pred partnerom, izbjegavaju prečesto viđanje s partnerom, partner nije uključen u nikakve buduće životne planove, reakcija na kritiku partnera je ravnodušnost. Nakon prekida veze, partnera automatski zamjenjuju s novim. Postoji strah od bliskosti da ne bi došlo do prevelikog razočarenja. Ovaj stil smatra brak kao zamku a ima i veliku vjerojatnost nevjere ako su se ipak vezali u brak. U najekstremnijim slučajevima mogu biti ovisni o seksu. Primjer filma je How to Lose a Guy in 10 Days.

 

  1. Agape (Eros + Storge) – baziran je na nesebičnoj gotovo bezuvjetnoj ljubavi prema partneru; spremni su na podršku i rješavanje problema partnera, više vole davati nego primati, vjerni su, strpljivi i puni razumijevanja, čak do te mjere da mogu čekati da im se partner vrati nakon prekida, kritika partnera ih pobuđuje na promjenu ili kompromis; ukoliko se pređe u mučeničko zadržavanje veze, to postaje psihološki nezdravo, u svojoj pozitivnoj strani ovo je velikodušnost (što može izazvati osjećaj krivnje i nekompetencije kod partnera)
  2. Pragma (Ludus + Storge) – ljubav je dobro organiziran sistem, slično brakovima koji se zasnivaju na kraljevskom dvoru, vrlo realističan i praktičan odnos koji se bazira na ostvarivanju zajedničkih ciljeva što je i prednost ovog odnosa te osigurava njegovu dugovječnost, nedostatak je prelazak u trgovinu ili razmjenu. Primjer filma je Mr. & Mrs. Smith.
  3. Mania (Eros + Ludus) – „žrtvenička ljubav“ s glavnim karakteristikama opsesijom i posesivnošću, bazira se na konstantnoj želji za potvrdom vrijednosti od strane partnera, vječnoj žudnji za ljubavlju koja se ne može nikad potvrditi u mjeri u kojoj je to potrebno, prisutna je konstantna želja za pažnjom; zbog takvog uvjerenja dolazi do ovisničkog odnosa prema partneru i ljubomore, oni svog partnera „trebaju“ , partner je uvijek opisan u superlativima i u slučaju partnerove kritike reagiraju sa hiperosjetljivošću i defanzivnošću (nekad i nasiljem); ako dođe do prekida veze dolazi do instantnog osjećaja panike.

Ova teorija je poslužila u mnogim istraživanjima, pri čemu se došlo i do nekih zanimljivih rezultata. Studije sretno oženjenih parova u trajanju iznad 30 godina pokazuju erotičan stil ljubavi što je bilo iznenađujuće jer se to smatra tipom ljubavi koja se događa u studentskoj dobi. No očito se radi o mješavini prijateljske i strastvene ljubavi.

Navedene stilove možemo shvatiti kao smjernice razvoja ličnosti u toj domeni ali ne i nešto što nas određuje za cijeli život. Budući da je čovjek podložan promjenama pogotovo ako radi na vlastitom razvoju moguće su i promjene ljubavnih stilova, što možemo shvatiti kao proživljavanje različitih iskustava u životu.

U daljnjim istraživanjima išlo se i korak dalje, a to je kako su ljubavni stilovi povezani s načinom vezivanja (attachment style) na naše partnere. Način vezivanja podrazumijeva emotivnu vezanost za partnera koja više služi tome da partneri ostanu u vezi a ne toliko da budu sretni. Emotivna vezanost se stvara na osnovu fizičkog kontakta kao što smo se u djetinjstvu najviše vezali za osobe koje su nas najviše grlile, brinule se o nama i na taj način omogućile da se osjećamo sigurno i komforno.

Ukoliko su roditelji bili konstantno prisutni i odgovorni, dijete razvija sigurni (secure attachment) način vezivanja. Odrasla osoba sa svojim romantičnim partnerom također razvija siguran način vezivanja i time ima mogućnost ostvarivanja duže veze jer je spremna na konstruktivno rješavanje problema i razgovor. Ovaj način se vezuje uz agape i storge ljubavne stilove.

Za razliku od prvog stila, anksionzni (anxious/preoccupied) način vezivanja se razvio zbog nekonzistentnih ili previše brižnih roditelja i takve osobe najčešće vrlo dramatično doživljavaju partnerski odnos koji im je obično najbitniji od svega u životu. Njihov strah od napuštanja i toga da nisu dovoljno dobri svom partneru navodi ih na konstantno traženje potvrde. Vrlo je prepoznatljivo da je ovaj način blizak ljubavnom stilu manije.

Povučeni (avoidant) ili odbacujući način vezivanja zbog emotivne nedostupnosti ili „malo ima-malo nema“ prisutnosti roditelja u djetinjstvu (može se desiti i da je jedan od roditelja umro), postaju samodostatni i ne previše prisutni u vezi kao odrasli. Čim se pojave naznake veće bliskosti, skloni su povlačenju da ne bi došlo do prevelikog povezivanja a time i odbacivanja. Nikako ne žele biti ovisni o partneru, a također niti da partner postane ovisan o njemu, pa na svaki način to žele spriječiti. Oni su sretni kad su drugi sretni i ne traže puno od njih. Radije nešto čine za druge ljude, umjesto da to pokazuju emotivno. Kada osjete dublje povezivanje, može se desiti da se neko vrijeme neće javljati da bi se opet razvila neka vrsta distance i oni udahnuli time malo zraka. Vrlo često će najnegativnije ponašanje pokazati upravo s najbliskijim osobama u životu. Lako je za zaključiti da je ovo ponašanje blisko ludusu.

Načine vezivanja je najlakše prikazati na primjeru. Zamislite da je partner u vezi obećao da će se sutradan javiti kako biste obavili neki posao. U dogovoreno vrijeme, poziv se ne događa, već tek slijedeći dan.

Sigurni način vezivanja će takvom partneru javljajući se na telefon postaviti pitanje: „ Što se dogodilo jučer? Zašto se nisi mogao javiti?“ i ako ne dobije zadovoljavajući odgovor na konstruktivan način pokušati riješiti problem i eventualno postaviti granice na takvo ponašanje.

Anksiozni stil će zamišljati sve najgore scenarije, možda čak i otići u detektivsku misiju, misleći kako ga partner sigurno napušta. Kada se partner konačno javi, reagirat će napadom i sumnjama: „ Gdje si bio? Kako si to mogao učiniti? Da ti se nije nikad više desilo!“

Povučeni stil neće ništa posebno reagirati na takvu situaciju jer je to za njega kao da se nije dogodilo.

Nakon uvida u sve ove ego obrasce ponašanja, u mogućnosti smo svjesno sagledati kako se ponašamo u našim partnerskim odnosima i malo pomalo raditi na tome da se oslobodimo dječjih shema i strahova. Rad na odnosu je rad na sebi i vrlo često se u stresnim situacijama budemo vraćali starim obrascima. Poanta je da se tada ne sudimo, nego da se sjetimo sljedeće rečenice: Kako je ptica naučila letjeti? Tako što je puno puta padala!“. Tako odnos dvoje partnera može postati odnos dvije duše koje se međusobno podržavaju a ne dva ega koja međusobno ratuju.